Mijićeva olovka zašiljena do oštrice maća!
Hloverku Novak inače posebno cijenim kao uspješnu voditeljicu emisije 'Otvoreno' ali smatram da je kod sinoćnje rasprave o opravdanosti pritvora novinara Josipa Jovića radikalno pogriješila u izboru gostiju; pogriješila je naime u izboru jednog jedinog, veoma opakog gosta, samodopadnog kolumniste Branka Mijića iz riječkog 'Novog lista'!
Tema emisije bili su 'pravni' i 'pravedni' aspekti uhićenja čovjeka koji niti je počinio kazneno djelo niti je pokazivao ikakvu namjeru bijega zbog tog, nalogom Carle del Ponte, podlo izmišljenog kaznenog djela.
Tim više što mu je supruga teško bolesna (na kemoterapiji je!) a tu činjenicu bi trebalo imati u vidu i naše demokratsko i neovisno pravosuđe, Mladena Bajića, Vesne Škare-Ožbolt iza kojih stoji i vrhovni nalogodavac Stipe Mesić! Ako zbog ničeg drugog onda zbog minimuma ljudske humanosti jednog civiliziranog i demokratskog društva kojem stremimo europskim stazama uljudbe.
Branko Mijić je bezobrazno se namećući oduzeo poprilično vremena Hloverkinim gostima a i nama gledateljima kako bi doslovno svojstvenim mu cinizmom 'popljuvao' svog cehovskog kolegu nazvavši ga između ostalog i lažovom. Umjesto da govori o novinarskoj slobodi i pravnoj nepravdi jednog sramotnog uhićenja, on prepotentno drži predavanje gledateljstvu o karakteru i liku čovjeka koji je jedini dosad 'imao petlje' suprotstaviti se bahatoj i neprikosnovenoj haaškoj tužiteljici koja je i međunarodnu pravdu uzurpirala kao vlastitu 'prčiju'!
A za one koji nisu pročitali, neka uzmu u ruke Novi list od 27.rujna og. pa neka pročitaju njegovu odvratnu i 'bijesnu kolumnu', morbidno podrugljivog naslova General Jović, u kojoj navodi i slijedeće:
...'Ne želim postati mučenik', cvili (poput psa !?, op. a.) sada Jović, nastojeći privući medijsku pažnju na svoj slučaj ne bi li ikako uspio izboriti makar epitet patnika za 'svetu hrvatsku stvar'. Ne, nastavlja dalje u istom tonu Mijić, Jović uistinu nije niti general niti mučenik jer onda kada je grmjelo nije imao petlje uzeti pušku u ruke kao Gotovina, što je sa sobom nosilo rizik da završi kao njegov 22-godišnji imenjak i prezimenjak, prva žrtva Domovinskoga rata....
Navedena zlobna primjedba je uistinu odurna pa makar dolazila i od jednog prostaka kao što je Mijić, jer bi se na isti način moglo i njega upitati zašto nije kao hrvatski 'rodoljub' uzeo pušku u ruke kad su njegovi zemljaci-četnici klali i ubijali nedužne težake, i starce iz podruma obiteljskih kuća u Škabrnji, nedaleko njegovog rodnog mjesta!
U emisiji Nedjeljom u 2 Aleksandra Stankovića, taj isti kolumnist uspoređuje navodni govor mržnje novinara Josipa Jovića s ratno-huškačkim govorima, po Mijiću, njegova glavnog urednika Slobodana Miloševića zlurado predviđajući njihov skori sastanak u dvorcu Sheveningena!? Novinari, pa i kolumnisti trebali bi biti isključivi servis javnog mnijenja a koliko je javnost na strani Jovićeve pravednosti i poštenja najbolje svjedoči i onih 83% koji su za Jovića glasovali od 2.200 telefonski anketiranih u tv-emisiji 'Otvoreno'!
Branko Mijić niti je novinar niti je kolumnist, on je tek mizerni rudiment prohujalog komunističko-boljševičkog vremena, koji ne piše dobro zašiljenom olovkom, on uistinu piše oštrim mačem pucajući ne od mržnje nego od bijesa prema svom kolegi kojeg posprdno se izrugujući naziva mučenikom za nekakvu 'svetu hrvatsku stvar'!
Uzgred, jedan je od posljednjih glavnih urednika lista 'Komunist' pa mu se to može uzeti olakotnom okolnošću!
Ne bi stoga bilo nikakvi čudo da nam hrvatska televizija i draga Hloverka idući put dovedu kao gosta jednog Veritasovog Savu Štrpca pa da umjesto govora mržnje čujemo jedan pravi 'govor četničke istine'!
Omiš, listopad 2005.g. dipl. Ing. Damir Kalafatić